Frama Medjugorje

Danas, 03. listopada 2007. poslje večernje mise imali smo obred preminuća sv. Franje... Godine 1226. umire najveći znak u srednjem vijeku, čovjek koji je izveo Crkvu iz mračnog doba i uveo je u vrijeme koje za Crkvu se pokazalo najbolje... i najsvjetlije...
Svoje zadnje trenutke proveo je kraj svoje braće... Polako uzdignute ruke, i s jedva primjetnim glasom nastavi spjev s novim riječima:

"Hvaljen budi, moj Gospodine, po sestri našoj tjelesnoj smrti
Od koje ni jedan živi čovjek pobjeći ne može.
jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
a blaženi oni koje nađe u svojoj presvetoj volji,
jer im druga smrt nauditi neće."

Zadnje riječi mu bijaše:
"Glasom sam svojim kliktao Gospodinu, svojim sam glasom Vječnoga zazivao. Vičem tebi gospodine, nado moja i baštino moja u zemlji živih."
ušuti i osta nepokretan.
"Umro je pjevajući."reče brat Leon
A brat Bernard primjeti:
"Bez njega je uistinu sada zemlja siromašnija."